Nasljedno pravo (advokat) bavi se pitanjem šta će se desiti sa imovinom preminule osobe. Nasljedstvo se može razmatrati samo nakon smrti fizičkog lica. Takođe, može nastati i u slučaju presude o nestanku (gaiplik) ili pravne pretpostavke smrti. Za pravna lica se ne može govoriti o smrti, stoga oni ne mogu biti ostavioci. Međutim, mogu imati status nasljednika. Država, kao javno pravno lice, ima status zakonskog nasljednika.
Nasljednici ne mogu raspolagati svojim nasljednim dijelovima bez pristanka ostavioca prije njegove smrti. Takođe, prije otvaranja nasljedstva, nasljednici ne mogu sklapati ugovore koji bi ih obavezivali prema drugim nasljednicima ili trećim licima u vezi s njihovim nasljednim pravima. Takvi ugovori će se smatrati nevažećim.
Svaki nasljednik može u svakom trenutku, osim ako zakon drugačije ne propisuje ili ne postoji poseban sporazum, zahtijevati podjelu nasljedstva. Ako imovina može biti fizički podijeljena, nasljednici mogu zatražiti podjelu u naturi; u suprotnom, mogu tražiti prodaju i podjelu prihoda. Ako ostavilac nije unaprijed imenovao nasljednike pravnim aktom, provodi se zakonska podjela nasljedstva. Sudija će uzeti u obzir cjelokupnu ostavinu i izvršiti ravnopravnu podjelu među nasljednicima.
Nasljednički list je dokument koji izdaje notar ili Osnovni sud na zahtjev osoba koje su utvrđene kao zakonski nasljednici. Takođe se naziva i ostavinski akt.
Nasljednički list se ne izdaje osobama koje prema evidenciji nemaju rodbinske veze s ostaviocem. Ako postoji greška, mora se ispraviti prije nego što se ponovno podnese zahtjev. Nasljednički list služi kao dokaz nasljedničkog statusa i omogućava nasljedniku da raspolaže ostavinom. Iako nije obavezno, preporučuje se da dokument uključuje i nasljedne udjele svih nasljednika.
Bračni drug ima status zakonskog nasljednika i nasljednika s rezervisanim dijelom (saklı pay). Da bi supružnik imao pravo na nasljedstvo, brak mora postojati u trenutku smrti ostavioca i ne smije biti pravosnažno raskinut. Vjerenički ugovor ne daje pravo na nasljeđivanje. Takođe, vanbračna zajednica ne daje status nasljednika preživjelom partneru.
U nekim slučajevima, supružnici se mogu razvesti prije smrti ostavioca – u tom slučaju, preživjeli supružnik nema pravo na nasljedstvo. Ako je postupak razvoda u toku i jedan od supružnika preminuo, ostali nasljednici mogu nastaviti postupak kako bi spriječili preživjelog supružnika da naslijedi. Takođe, u slučajevima kao što su pokušaj ubistva, preljuba ili napuštanje, protiv supružnika se može pokrenuti postupak razvoda temeljen na tim osnovama, čime se može spriječiti pravo na nasljedstvo.
Zakonski nasljedni udio supružnika zavisi od nasljedne grupe s kojom nasljeđuje:
– U 1. nasljednom redu (djeca i njihovi potomci), supružnik ima pravo na ¼ dijela nasljedstva.
– U 2. nasljednom redu (roditelji ostavioca i njihovi potomci), supružnik ima pravo na ½ nasljednog dijela.
– U 3. nasljednom redu (bake i djedovi i njihovi potomci), supružnik ima pravo na ¾ nasljednog dijela.
– Ako ne postoji nijedan drugi nasljednik iz prethodnih redova, supružnik ima pravo na cijelo nasljedstvo.
Advokatska kancelarija Ozan Soylu, sa sjedištem u Istanbulu i predstavništvima u drugim gradovima Turske, pruža stručne usluge u oblasti nasljednog prava. Naš cilj je da sudske postupke u vezi sa nasljedstvom vodimo na što jasniji, brži i efikasniji način.
Za više informacija o Nasljednom pravu možete nas kontaktirati putem naše kontakt stranice.
Kao Advokatska kancelarija Ozan Soylu, vjerujemo u čuvanje povjerljivosti svih informacija u odnosu između advokata i klijenta, i nastavljamo da radimo u okviru odnosa koji se temelji na povjerenju i profesionalnoj diskreciji.