Tužba za utvrđivanje očinstva za dijete rođeno van braka u Turskoj
Postupak utvrđivanja očinstva za dijete rođeno van braka
U ovom članku se istražuje postupak utvrđivanja očinstva za dijete rođeno van braka u okviru Turskog građanskog zakonika, pri čemu se obrađuju teme kao što su uslovi postupka, stranke, teret dokazivanja, zastarna period i posledice. Pored toga, uključene su i odluke Vrhovnog suda o ovoj temi kako bi se pružilo bolje razumevanje praktične situacije.
1 – Definicija i cilj postupka utvrđivanja očinstva
Postupak utvrđivanja očinstva je postupak koji se pokreće za pravno utvrđivanje oca djeteta rođenog van braka. Ovaj postupak, regulisan članom 301 Turskog građanskog zakonika, omogućava sudu da utvrdi poreklo između djeteta i oca.
Glavni cilj postupka je obezbeđivanje prava djeteta rođenog van braka uspostavljanjem pravne veze sa ocem. Time dijete može steći mnoga prava kao što su alimentacija i nasledstvo.
Napomena: Da bi se objasnila razlika između često mešanih pojmova “pravi otac” i “biološki otac” u postupcima utvrđivanja očinstva; Biološki otac je genetski otac djeteta, odnosno osoba koja nosi DNK djeteta. Pravi otac se odnosi na osobu koja pravno poseduje titulu oca. Ova osoba može biti biološki otac, ili neko drugi ko je stekao pravnu titulu oca sudskom odlukom, priznanjem, adopcijom, itd. Zato se biološko očinstvo i pravno očinstvo ne moraju uvek poklapati.
2 – Uslovi postupka utvrđivanja očinstva
Napomena: Prema Zakonu o implementaciji i metodi primene Turskog građanskog zakonika br. 4722, postupci utvrđivanja očinstva podneseni pre stupanja na snagu Novog turskog građanskog zakonika će takođe biti rešavani prema odredbama Turskog građanskog zakonika (Zakon br. 4722 čl. 13/st. 1). Zato će se relevantne odredbe Građanskog zakonika primenjivati i na postupke utvrđivanja očinstva podnesene pre 01. 12. 2002. i nezavršene do tog datuma.
A) Rođenje van braka
Za podnošenje postupka utvrđivanja očinstva dijete mora biti rođeno van braka. Za decu rođenu u braku važi pretpostavka očinstva, pa nema potrebe za pokretanjem postupka utvrđivanja očinstva za tu decu.
Izuzetak: Međutim, postupak utvrđivanja očinstva može se pokrenuti i za decu rođenu u braku u slučajevima kada je pretpostavka očinstva oborena. Na primer, ako se razume da dijete nije od supruga kao rezultat postupka poricanja porekla koji je pokrenuo suprug, može se pokrenuti postupak utvrđivanja očinstva protiv pravog oca.
B) Dijete nije priznato
Jedan od važnih uslova za pokretanje postupka utvrđivanja očinstva je da dijete nije priznato od strane oca. Ako je otac priznao dijete, nema potrebe za pokretanjem postupka utvrđivanja očinstva jer je poreklo već utvrđeno.
C) Period za pokretanje postupka
Prvo treba napomenuti da postupak utvrđivanja očinstva podleže prekluzivnom roku, a ne zastarnom roku. Ova važna razlika ima ključnu ulogu što se tiče prirode postupka i uslova za njegovo pokretanje. Prekluzivni rok je period predviđen za ostvarivanje prava i dovodi do gašenja prava ako se prekorači.
Napomena: Zastarni rok eliminiše pravo na pokretanje postupka ako se pravo ne koristi tokom određenog perioda, ali samo pravo i dalje postoji. Na primer; ako dužnik plati dug koji je zastario, ne može ga povratiti jer je platio pravno postojeći dug, iako je zastario. S druge strane, prekluzivni rok dovodi do potpunog nestajanja prava koje se ne koristi u određenom periodu.
a – Prekluzivni rok za majku
Član 303 Turskog građanskog zakonika br. 4721 reguliše period za majku da pokrene postupak utvrđivanja očinstva. Shodno tome:
- Majka mora pokrenuti postupak utvrđivanja očinstva u roku od 1 godine od rođenja.
- Postupak se takođe može pokrenuti pre rođenja djeteta.
- Ako postoje razlozi koji opravdavaju kašnjenje nakon što je prošao period od godinu dana, postupak se može pokrenuti u roku od mesec dana od nestajanja razloga.
U postupku utvrđivanja očinstva koji je pokrenula majka protiv biološkog oca, Vrhovni sud je dao primere opravdanih razloga koji bi doveli do kašnjenja u prekluzivnom roku od 1 godine:
“(…) Prema članu 303 Turskog građanskog zakonika, pravo majke da pokrene postupak utvrđivanja očinstva mora se koristiti u roku od godinu dana od rođenja djeteta. Međutim, ako je prevarno ponašanje tuženog dovelo do isteka ovog perioda, ova situacija može biti prihvaćena kao opravdan razlog koji sprečava pokretanje postupka. Faktori kao što su to što tuženi živi sa tužiocem uprkos tome što je oženjen, prihvatanje da je otac djeteta, obećanja o venčanju, i odlaganje procedura priznavanja djeteta su smatrani razlozima koji opravdavaju kašnjenje tužioca u pokretanju postupka. Opšta skupština građanskih veća Slučaj: 2023/383 Odluka: 2024/294 Datum: 29. 05. 2024(…)”
Napomena: U postupku utvrđivanja očinstva pokrenutom pre rođenja, slučaj se nastavlja imenovanje staratelja za dijete. Takođe u ovim slučajevima se rođenje smatra prethodnim pitanjem. Jer ako se dijete rodi mrtvo, neće biti moguće steći ličnost, pa se neće formirati veza porekla između oca i djeteta.
Važna napomena: Ako već postoji odnos porekla između djeteta i drugog muškarca, prekluzivni rok od godinu dana počinje od datuma kada se taj odnos prekine.
b – Prekluzivni rok za dijete
Prema trenutnim pravnim propisima, nema prekluzivnog roka za dijete da pokrene postupak utvrđivanja očinstva. Ova važna promena je ostvarena sa dve kritične odluke Ustavnog suda:
- Odluka datirana 27. 10. 2011. sa brojem slučaja 2010/71, broj odluke 2011/143
- Odluka datirana 15. 03. 2012. sa brojem slučaja 2011/116, broj odluke 2012/39
Ovim odlukama dijete je dobilo pravo da u bilo kom trenutku pokrene postupak utvrđivanja očinstva nakon dostizanja punoljetstva. Ova regulativa je od velikog značaja što se tiče zaštite prava djeteta i garantovanja prava na identitet.
3 – Stranke u postupku utvrđivanja očinstva
A) Tužioci
Osobe koje mogu pokrenuti postupak utvrđivanja očinstva su majka i dijete (Turski građanski zakonik čl. 301/st. 1). Majka i dijete imaju pravo da nezavisno jedno od drugog pokrenu postupak. Zato gubitak slučaja od strane jednog ne predstavlja konačnu presudu za drugo; odustajanje jednog ne utiče na drugo.
a – Majka
Majka koristi svoje pravo da pokrene postupak utvrđivanja očinstva, koje ima nezavisno od djeteta, u svoje ime, a ne u ime djeteta.
Pošto je pravo na pokretanje postupka utvrđivanja očinstva striktno lično pravo, majka ne mora imati potpunu sposobnost za pravno delovanje, dovoljno je imati sposobnost razlikovanja.
Međutim, ako ona nema sposobnost razlikovanja, predstavnik može pokrenuti ovaj sudski postupak u ime majke. Osim toga, majka ne može pokrenuti sudski postupak kao predstavnik djeteta.
b – Dijete
Za dijete se prihvata da će postupak utvrđivanja očinstva pokrenuti staratelj u ime maloljetnog djeteta. (Turski građanski zakonik čl. 301/st. 3). Staratelj u ovom sudskom postupku ne može tražiti samo odluku o očinstvu, već i alimentaciju za dijete. Osim toga, ako dijete ima sposobnost razlikovanja, dijete će samo tražiti alimentaciju, a ne staratelj.
Dijete koje je punoljetan i ima sposobnost razlikovanja može lično pokrenuti i voditi postupak utvrđivanja očinstva.
Napomena: U starim odlukama Vrhovnog suda postojale su odluke koje su izjavljivale da i otac može pokrenuti ovaj sudski postupak. Razlog koji je naveden bio je da se cilj dotičnog člana trebao široko tumačiti. Međutim, tokom vremena vidljivo je da postoji dominantan trend u odlukama Vrhovnog suda da je nevažeće što otac pokreće ovaj sudski postupak. Zato, uzimajući u obzir i eksplicitnu odredbu Zakona i odluke Vrhovnog suda iz posljednjih godina, mora se prihvatiti da otac ne može pokrenuti ovaj sudski postupak.
B) Tuženi
a – Otac
Prema Turskom građanskom zakoniku čl. 301, postupak utvrđivanja očinstva se primarno pokreće protiv oca. Ako otac nema sposobnost razlikovanja tokom sudskog postupka, predstavlja ga zakonski predstavnik. Osim toga, čak i ako je otac maloljetan ili ograničen tokom sudskog postupka, može pratiti sudski postupak. Razlog tome je što je postupak utvrđivanja očinstva striktno lično pravo.
Prema Turskom građanskom zakoniku, “maloljetan” je osoba koja još nije navršila 18 godina i nije punoljetna. Maloljetnici spadaju u kategoriju ograničene nesposobnosti, što znači da mogu obaviti neke dnevne transakcije, ali trebaju odobrenje svojih roditelja ili staratelja za važne pravne odluke. Ovaj status ograničava prava i sposobnost djelovanja osobe, ima za cilj da ih zaštiti i traje do navršetka 18 godina (osim u izuzetnim slučajevima).
b – Nasljednici
Ako je otac umro, sudski postupak se tada usmjerava protiv nasljednika oca. Nakon obavještenja nasljednika, oni nastavljaju kao tuženi u sudskom postupku. Tužioci ne mogu tražiti alimentaciju od nasljednika. Razlog tome je što je alimentacija koja treba biti data za dijete pravo koje se tiče majke i oca.
c – Situacija obavještavanja
Postupak utvrđivanja očinstva se obavještava Javnom tužiocu i Blagajni; ako sudski postupak pokreće majka, staratelju; ako pokreće staratelj, majci.
Vrhovni sud je u jednoj odluci naglasio da neobavještavanje je razlog za poništavanje: “(…) U konkretnom slučaju, sudski postupak je pokrenulo dijete, a odluka je donesena bez obavještavanja Javnog tužioca i Blagajne. Iako je obavezno obavijestiti Javnog tužioca i Blagajnu o postupku utvrđivanja očinstva (Turski građanski zakonik 301/zadnji), nastavljanje postupka i donošenje odluke o predmetu bez obavještavanja Glavnog tužilaštva i Blagajne je u suprotnosti s procedurom i zakonom. Iz tog razloga je odlučeno da se odluka poništi 2. građansko odjeljenje Predmet: 2021/7492 Odluka: 2022/9677 Datum: 29. 11. 2022 (…)”
4 – Teret dokazivanja i dokaz
U postupku utvrđivanja očinstva teret dokazivanja općenito leži na strani tužioca. Međutim, član 302 Turskog građanskog zakonika uvodi pretpostavku. U skladu s tim:
Pretpostavlja se da je činjenica da je tuženi imao spolnu zajednicu s majkom između tristo i stoosamdesetog dana prije rođenja djeteta očinstvo.
Ova pretpostavka obrće teret dokazivanja. Drugim riječima, ako tužilac dokaže postojanje spolne zajednice tokom ovog perioda, prihvata se da je dijete od tuženog i teret dokazivanja suprotnog prelazi na tuženog. Čak i ako je izvan ovog perioda, ako se utvrdi da je tuženi imao spolnu zajednicu s majkom tokom stvarnog perioda začeća, važi ista pretpostavka.
Napomena: 300. i 180. dan izraženi kao period trudnoće označavaju granice u kojima žena biološki može zatrudnjeti. Osim toga, žena može, iako rijetko, biti trudna duže od 300 dana. Da bi ova situacija predstavljala dokaz u postupku utvrđivanja očinstva, mora biti dokazana medicinskim metodama.
Ako je tužiteljka majka imala spolnu zajednicu s više od jednog muškarca tokom perioda trudnoće, tuženi može oboriti pretpostavku očinstva dokazujući da je vjerojatnija mogućnost da je drugi muškarac/muškarci otac veća.
A) Sredstva dokazivanja
Da bi se dokazalo očinstvo, važno je dokazati postojanje spolne zajednice između majke i potencijalnog oca. Za to se mogu koristiti sredstva dokazivanja poput korespondencije na društvenim mrežama, čestog boravka kod kuće jedan kod drugog, izjava prijatelja svjedoka.
Zakon daje sudiji slobodu u korišćenju ovih dokaza. Drugim riječima, dokaz koji jedna od strana smatra jakim i predstavlja sudu, sudija može smatrati potpuno ili djelomično slabim. Na primjer; čak i ako tuženi koji negira očinstvo dokaže da je žena koristila kontracepcijski metod kada su imali spolnu zajednicu, ovo se u ovom slučaju ne može smatrati dovoljnim dokazom samo. Sudija mora ovo podržati drugim dokazom.
Osim toga, postoje i pouzdanija medicinska sredstva dokazivanja:
a – Analiza krvi
Utvrđivanje očinstva analizom krvi je stara metoda koja se koristi u utvrđivanju porijekla i zasniva se na principu nasljeđivanja roditeljskih gena djetetu. Zahtijeva zajedničku analizu uzoraka krvi majke, djeteta i potencijalnog oca. Dok nekompatibilnost krvne grupe može definitivno odbaciti očinstvo, kompatibilnost sama ne dokazuje očinstvo i mora biti podržana drugim dokazom.
b – Ispitivanja sličnosti
Ispitivanja sličnosti (antropobiološka ispitivanja) su druga medicinska metoda koja se koristi u utvrđivanju porijekla. U ovoj metodi se porede fizičke karakteristike djeteta i navodnog oca i ispituju morfološke sličnosti i razlike između njih. Međutim, ovi testovi ne mogu biti korišćeni kao dokaz ako je očinstvo definitivno odbačeno kao rezultat testova krvi. Ako test krvi ukazuje na mogućnost očinstva, testovi sličnosti mogu biti ocijenjeni kao podržavajući element uz drugi dokaz. Važna tačka je da se ovi testovi mogu izvršiti tek nakon što dijete navrši tri godine.
c – DNK test
Najvažnije sredstvo dokazivanja u postupcima utvrđivanja očinstva je DNK test. DNK testom se očinstvo može utvrditi s 99,99% tačnošću. Vrhovni sud je također naglasio važnost DNK testova u mnogim svojim odlukama.
Međutim, drugi dokazi se također mogu koristiti pored DNK testova.
Na primjer, izjave svjedoka, dokumenti koji pokazuju da je majka tokom perioda kada je zatrudnjela živjela kod tuženog, izjave ili ponašanja tuženog koji priznaju dijete također se mogu koristiti kao dokaz.
DNK ispitivanje se može izvršiti s različitim uzorcima poput kose, urina, pljuvačke i uzoraka tkiva pored krvi. Za izvršavanje testa potrebna je sudska odluka, a dotične osobe se šalju u istraživačku instituciju s rukama zapečaćenim s fotografisanim ovlašćenjem.
Tačka koju treba primijetiti je da ako odbaci odbije da se podvrgne DNK testu, ova situacija će biti ocijenjena protiv odbacioca.
Napomena: U slučaju da je otac preminuo, DNK test se može izvršiti sa uzorcima tkiva ili kostiju uzetim iz groba.
c – Tehnike asistovane reprodukcije i pitanje postupka utvrđivanja očinstva
Tehnike asistovane reprodukcije dovode do novih i složenih pravnih pitanja u materiji postupaka utvrđivanja očinstva. Posebno prakse poput donacije sperme, donacije jajnih ćelija i surogat majčinstva izazivaju tradicionalni koncept očinstva i zahtijevaju nove pravne pristupe.
Važna tačka za primijetiti je da u turskom pravu samo bračni parovi mogu koristiti tehnike asistovane reprodukcije sa svojim vlastitim reproduktivnim ćelijama. Prakse poput donacije sperme, donacije jajnih ćelija i surogat majčinstva su zabranjene.
Međutim, u slučaju pribježavanja takvim praksama u inostranstvu ili putem ilegalnih sredstava uprkos ovoj zabrani, pravni status djece koja će biti rođena nosi neizvjesnost. U ovom slučaju, uzimajući u obzir princip interesa djeteta, svaki konkretan slučaj mora biti ocijenjen u okviru svojih sopstvenih okolnosti.
Na primjer, u postupku utvrđivanja očinstva koji se podnosi u Turskoj za dijete rođeno putem donacije sperme u inostranstvu, kako razlikovati genetskog oca od pravnog oca predstavlja važan problem. U takvim slučajevima mogu doći u igru i pravila međunarodnog privatnog prava.
5 – Nadležan i ovlašten sud u postupku utvrđivanja očinstva
A) Nadležan sud
Nadležan sud određuje koja vrsta suda će razmatrati slučaj prema predmetu postupka. Prema Zakonu o osnivanju, zadacima i sudskim postupcima porodičnih sudova br. 4787, postupci utvrđivanja očinstva spadaju u nadležnost Porodičnih sudova. Na mjestima gdje nisu osnovani nezavisni porodični sudovi, zadatak se daje Građanskom sudu prve instance koga odredi Visoki savjet sudija i tužilaca.
Napomena: Ovisno o novčanom limitu koji se mijenja svake godine, postupci ispod ovog limita se razmatraju u Građanskom mirnom sudu, dok se oni iznad razmatraju u Građanskom sudu prve instance. Međutim, u postupcima utvrđivanja očinstva, čak i ako postoji novčani zahtjev, Porodični sud razmatra slučaj bez obzira na ovaj novčani limit.
B) Ovlašten sud
Ovlašten sud određuje na kojoj lokaciji će se postupak razmatrati. Član 283 Turskog građanskog zakonika je donio posebnu regulaciju u vezi ovlaštenog suda u postupcima utvrđivanja očinstva:
Postupci vezani za porijeklo se podnose u sudu mjesta boravka jedne od strana u vrijeme postupka ili rođenja.
Ova odredba daje tužiocu opcionalnu jurisdikciju. Tužilac može podnijeti postupak u sudu svog mjesta boravka ili u sudu mjesta boravka tuženika.
Ako nijedna od strana nema mjesto boravka u Turskoj u postupku utvrđivanja očinstva, ovlašten sud se određuje prema članu 41 Zakona o međunarodnom privatnom i procesnom pravu (MÖHUK).
ČLAN 41 – (1) Postupci vezani za lični status turskih građana će biti razmatrani u sudu sa teritorijalnom jurisdikcijom u Turskoj ako nisu ili ne mogu biti podneseni u stranim sudovima, u nedostatku takvog suda, u sudu mjesta gdje se dotična osoba zadržava, ako se ne zadržava u Turskoj, u sudu njihovog poslednjeg mjesta zadržavanja u Turskoj, a ako to takođe nije dostupno, u jednom od sudova Ankare, Istanbula ili Izmira.
6 – Sudski postupak u postupku utvrđivanja očinstva
U postupcima utvrđivanja očinstva primjenjuju se posebna sudska pravila regulisana u članu 284 Građanskog zakonika. Cilj ovih pravila je da se utvrdi materijalna istina bez ikakve sumnje u slučajevima vezanim za porijeklo.
Jedna od važnih tačaka je da će sudija ex officio istražiti materijalne činjenice i slobodno ocijeniti dokaze (Turski građanski zakonik čl. 284/st. 1). Pored toga, strane i treća lica su obavezna da daju saglasnost za istrage i preglede koji ne predstavljaju opasnost po njihovo zdravlje i koje sudija smatra potrebnim za zaključak slučaja (Turski građanski zakonik čl. 284/st. 2).
7 – Privremene mjere u postupku utvrđivanja očinstva
Član 333 Turskog građanskog zakonika dozvoljava da se preduzmu privremene mjere za zaštitu djeteta tokom procesa postupka utvrđivanja očinstva. Shodno tome:
Ako se traži alimentacija zajedno sa postupkom utvrđivanja očinstva i sudija snažno smatra mogućnost očinstva, može odlučiti o odgovarajućoj alimentaciji za potrebe djeteta prije presude.
Ova odredba je uvedena da se spriječi da dijete postane žrtva tokom procesa postupka. Ako sudija snažno smatra mogućnost očinstva, može donijeti odluku o privremenoj alimentaciji za dijete čak i prije donošenja konačne presude.
Tačka za primijetiti: Ova privremena alimentacija može biti zatražena nazad prema odredbama o neosnovanom obogaćivanju ako se očinstvo ne utvrdi kao rezultat postupka.
8 – Transakcije stranaka koje završavaju postupak
Postupak utvrđivanja očinstva je posebna vrsta postupka koja se tiče javnog reda. Jedinstvena priroda ovog postupka značajno ograničava moć stranaka nad raspolaganjem predmetom postupka. Međutim, postoji mogućnost da strane završe postupak pod određenim uslovima. U ovom dijelu ćemo istražiti transakcije stranaka koje završavaju postupak utvrđivanja očinstva.
A) Odustajanje
Odustajanje je odustajanje tužioca od tužbe. Ova transakcija, definisana u članu 91 Zakonika o građanskom postupku, takođe je moguća u postupcima utvrđivanja očinstva. Tužioci, naime majka ili dijete, mogu završiti postupak odustajanjem od zahtjeva za utvrđivanje očinstva.
Karakteristike odustajanja:
a) Jednostrana izjava volje: Odustajanje se realizuje jednostranom izjavom volje tužioca. Prihvatanje tuženika nije potrebno.
b) Efekat konačne presude: Odustajanje čini konačnu presudu u materijalnom smislu. Zato strana koja odustaje ne može ponovno podnijeti postupak sa istim zahtjevom.
c) Djelomično odustajanje je moguće: Tužioci mogu odustati ne samo od zahtjeva za utvrđivanje očinstva već i od dijela svojih zahtjeva za naknadu i alimentaciju.
Važne tačke:
- Odustajanje se može učiniti do konačnosti presude.
- Odustajanje se može učiniti usmeno na sjednici ili pismeno dostaviti sudu.
- Kada se tužba pokreće od strane skrbnika u ime djeteta, skrbnik mora dobiti dozvolu Mirnog suda za odustajanje.
Napomena: Kao što smo spomenuli u našem poglavlju “Strane u tužbi”, u slučajevima gdje su majka i dijete zajedno tužioci, odustajanje jednog nema uticaj na drugo.
Posledice odustajanja:
- Sud odlučuje da odbaci slučaj pri odustajanju.
- Strana koja odustaje ne može više pokretati tužbu sa istim zahtjevom.
- Odustajanje ima retroaktivni efekat.
B) Priznanje
Priznanje je pristanak tuženika sa zahtjevom tužioca. Priznanje, regulisano u članu 92 Zakonika o građanskom postupku, normalno završava tužbu.
Međutim, budući da se tužba za utvrđivanje očinstva tiče javnog reda, priznanje u ovoj tužbi nema pravne posledice.
Status Priznanja u Tužbi za Utvrđivanje Očinstva:
- Priznanje tužbe od strane tuženog ne sprečava sud da prikuplja dokaze i sprovodi istragu.
- Uprkos priznanju tuženog, sud je obavezan da ispita da li je očinstvo stvarno sporno.
C) Nagodba
Nagodba je da strane u toku sudskog postupka okončaju spor koji je predmet tužbe uzajamnim sporazumom. Budući da se tužba za utvrđivanje očinstva tiče javnog reda, strane ne mogu u potpunosti okončati tužbu nagodbom.
Primena Nagodbe u Tužbi za Utvrđivanje Očinstva:
- Nagodba se ne može sklopiti po pitanju zahteva za utvrđivanje očinstva.
- Međutim, nagodba je moguća po pitanjima alimentacije i naknade štete koja se traže zajedno sa tužbom.
Uslovi za Valjanost Nagodbe:
- Nagodba se može sklopiti samo po sporednim pitanjima kao što su alimentacija i naknada štete.
- Sklopljena nagodba mora biti u interesu deteta.
- Nagodba mora biti odobrena od strane suda.
Napomena: Sud je obavezan da uzme u obzir interese deteta pri odobravanju nagodbe. Svaki sporazum o nagodbi koji šteti pravima deteta neće biti odobren.
D) Ponovna Pretraga
Ponovna pretraga je vanredni pravni lek koji omogućava da se konačna sudska odluka ponovo razmotri zbog nekih ozbiljnih procedurnih grešaka ili nedostataka. U tužbama za utvrđivanje očinstva, pitanje ponovne pretrage je dobilo poseban značaj, posebno sa široko rasprostranjennom upotrebom naprednih naučnih metoda kao što su DNA testovi.
a – Ocena DNA Testa kao Razloga za Ponovnu Pretragu
Kontroverzno je pitanje da li se može tražiti ponovna pretraga na osnovu kasnije izvedenog DNA testa koji pokazuje suprotno od sudske odluke, protiv odluka u tužbama za utvrđivanje očinstva koje su donete i konačne pre široko rasprostranjena upotreba DNA testova, što je trenutno najefikasniji i najkonačniji dokaz koji se koristi u tužbama za utvrđivanje porekla.
Mišljenja u Doktrini:
- Prema jednom mišljenju, rezultat DNA testa je novi dokaz i trebalo bi da bude prihvaćen kao razlog za ponovnu pretragu.
- Drugo mišljenje tvrdi da bi prihvatanje DNA testova kao razloga za ponovnu pretragu potkopalo princip pravne sigurnosti.
b – Posledice Ponovne Pretrage u Tužbama za Utvrđivanje Očinstva
Kada se zahtev za ponovnu pretragu prihvati i donese nova odluka, posledice ove odluke mogu biti sledeće:
a) Poništavanje prethodne odluke o očinstvu
b) Ispravka porekla
c) Ponovno razmatranje retroaktivnih plaćanja alimentacije i naknade štete
d) Preraspoređivanje naslednih prava
Zaključno, ponovna pretraga u tužbama za utvrđivanje očinstva je posebno dobila na značaju sa razvojem naučnih metoda koje daju konačne rezultate kao što su DNA testovi. Međutim, mora se pronaći ravnoteža između principa pravne sigurnosti i otkrivanja materijalne istine.
9 – Posledice Tužbe
Presuda koja se donosi kao rezultat tužbe za utvrđivanje očinstva ima veома značajne posledice za dete, majku i oca. U ovom poglavlju ćemo ispitati efekte presude o očinstvu na strane i rezultujuću pravnu situaciju.
A) Posledice za Dete
Utvrđivanje Porekla: Kada se tužba za utvrđivanje očinstva prihvati i presuda postane konačna, uspostavlja se odnos porekla između deteta i njegovog oca. Ovaj odnos važi od datuma kada je dete začeto.
Prezime: Prema opštem pravilu uređenom u članu 321 Turskog građanskog zakonika, ako su roditelji deteta u braku, mogu uzeti prezime svoje porodice, ako nisu, mogu uzeti prezime svoje majke. Međutim, ako vanbračno rođeno dete bude priznato od strane oca putem tužbe za utvrđivanje očinstva ili priznanjem, uzimaju prezime oca.
Državljanstvo: Vanbračno rođeno dete turskog građanina oca i strane majke stiče tursko državljanstvo ako su ispunjene procedure i principi za utvrđivanje porekla (Turski zakon o državljanstvu čl. 7/3).
Starateljstvo: Čak i ako se uspostavi poreklo između vanbračno rođenog deteta i oca, starateljstvo će ostati kod majke.
Izuzetak: Ako je majka maloletna, ograničeno poslovno sposobna, mrtva, ili joj je oduzeto starateljstvo, sud može dati starateljstvo ocu ili postaviti staratelja prema interesu deteta.
Nasledno pravo: Prema članu 498 Turskog građanskog zakonika, dete čije je poreklo utvrđeno kao rezultat tužbe za utvrđivanje očinstva postaje naslednik kao vanbračni srodnik sa očeve strane. Drugim rečima, nema razlike između bračno i vanbračno rođene dece što se tiče nasleđivanja.
Alimentacija: Dete stiče pravo da zahteva alimentaciju od svog oca. Ova alimentacija traje do punnoletstva deteta. Prema članu 328 Turskog građanskog zakonika, ako dete nastavlja obrazovanje uprkos tome što je postalo punoletno, alimentacija može da traje do završetka obrazovanja.
Napomena: Datum početka plaćanja alimentacije je datum tužbe.
Na primer, u tužbi za utvrđivanje očinstva podignutoj protiv biološkog oca, Vrhovni sud je poništio odluku suda da se alimentacija koja se plaća treba da počne “nakon što presuda o očinstvu postane konačna“, sa opravdanjem da se alimentacija treba plaćati “od datuma tužbe“:
“(… ) Slučaj se tiče očinstva i privremenih i detinjskih zahteva za alimentaciju koji su sporedni uz tužbu za utvrđivanje očinstva. Sud prvog stepena je dobio DNA izveštaj od obične medicinske ustanove, ispitao ekonomske i socijalne situacije strana, prihvatio slučaj i odlučio o utvrđivanju očinstva, i 1.000 TL mesečne dečije alimentacije od datuma tužbe za zajedničko dete.
Tuženi je uložio žalbu protiv ove odluke, i regionalni žalbeni sud, koji je ispitao žalbu, je odlučio da se dečija alimentacija treba plaćati od datuma kada presuda o očinstvu postane konačna.
Kako je jasno uređeno u članu 333 Turskog građanskog zakonika, alimentacija se može tražiti zajedno sa tužbom za očinstvo, i ako sudija smatra da je mogućnost očinstva snažna, može odlučiti o prikladnoj alimentaciji za potrebe deteta pre presude. Iz ovih razloga, budući da je takođe utvrđeno da je tuženi otac deteta, neophodno je presuditi za alimentaciju od datuma tužbe, i odluka je iz ovog razloga poništena 2. građansko veće Slučaj: 2021/10407 Odluka: 2022/1840 Datum: 28. 02. 2022 (… )”
B) Posledice za Majku
a – Materijalna Kompenzacija:
Prema članu 304 Turskog građanskog zakonika, majka može tražiti nadoknadu određених troškova od oca zajedno sa tužbom za očinstvo ili zasebno.
Troškovi Koji Se Mogu Tražiti:
- Troškovi porođaja: Troškovi poput bolničkih troškova za porođaj, troškovi babice, troškovi lijekova mogu se računati u ovom pogledu.
- Troškovi života za šest sedmica prije i nakon porođaja: Ovo su troškovi koje je majka napravila da živi tokom ovog perioda. Na primjer, plaćanje stanarine, troškovi hrane i pića, troškovi koji nastaju zbog nemogućnosti majke da radi mogu se računati.
- Ostali troškovi potrebni zbog trudnoće i porođaja: Primjeri troškova napravljenih tokom trudnoće uključuju pomoćnike angažovane tokom trudnoće, lijekove za trudnoću, troškove pregleda, troškove pobačaja napravljenih iz medicinskih razloga.
b – Moralna Kompenzacija
Ne bi bilo ispravno dati jasan odgovor o tome da li se moralna kompenzacija može tražiti u pitanju tužbe za očinstvo. Za razliku od prethodnog Građanskog zakonika br. 743, Zakon br. 4721 ne sadrži eksplicitnu odredbu da majka može tražiti moralnu kompenzaciju. Zakon samo reguliše da se troškovi koje je majka napravila za dijete prije i nakon rođenja mogu tražiti pod stavkom “materijalne kompenzacije“. Međutim, kada ispitujemo sudsku praksu Vrhovnog suda, vidimo da se donose odluke koje su direktno ili indirektno u suprotnosti sa Zakonom pored odluka koje su u skladu sa ovom odredbom Zakona.
Promjenjiva Sudska Praksa Vrhovnog Suda
Odluke Vrhovnog suda o ovom pitanju su se mijenjale tokom vremena i donesene su kontradiktorne odluke između različitih vijeća. Kada ove odluke ispitujemo hronološki:
Odluka 2. Građanskog vijeća Vrhovnog suda datirana 20. 04. 1976 sa Brojem predmeta 1976/2112, Brojem odluke 1976/3465: Navedeno je da osoba koja je osuđena da bude otac djeteta rođenog van braka ne može tražiti moralnu kompenzaciju jer nema odredbe u zakonu koja to omogućava. Ova odluka je naglasila da bi zahtjev za moralnu kompenzaciju trebao biti odbačen.
Odluka 4. Građanskog vijeća Vrhovnog suda datirana 26. 09. 2018 sa Brojem predmeta 2018/3586, Brojem odluke 2018/5675: Naglašeno je da moralna kompenzacija treba biti dodijeljena na osnovu činjenice da tuženik nije priznao očinstvo i nije se brinuo za tužioca uprkos tome što je znao da je tužilac njegovo dijete, što je negativno uticalo na mentalno stanje tužioca. Ova odluka, za razliku od primjera u prethodnoj odluci, pokazala je da se zahtjev za moralnu kompenzaciju može prihvatiti.
Odluka 4. Građanskog vijeća Vrhovnog suda datirana 29. 11. 2018 sa Brojem predmeta 2016/12466, Brojem odluke 2018/7427: Navedeno je da moralna kompenzacija treba biti dodijeljena na osnovu činjenice da je tuženik učinio da tužilac odrasta kao dijete bez oca i da osjeća tugu i žalost ne priznajući očinstvo godinama uprkos tome što je znao da je to njegovo dijete. Ova odluka je takođe u prilog prihvatanja zahtjeva za moralnu kompenzaciju, slično prethodnoj odluci.
Odluka 8. Građanskog vijeća Vrhovnog suda datirana 11. 02. 2019 sa Brojem predmeta 2017/8640, Brojem odluke 2019/1253: Navedeno je da nema regulacije u vezi moralne kompenzacije u tužbama za očinstvo u Turskom građanskom zakoniku br. 4721. Ova odluka je takođe naglasila nedostatak zakonske regulacije, paralelno sa prvim primjerom odluke.
Odluka 4. Građanskog vijeća Vrhovnog suda datirana 17. 09. 2020 sa Brojem predmeta 2019/1015, Brojem odluke 2020/2839: Navedeno je da moralna kompenzacija treba biti dodijeljena u korist tužioca, uzimajući u obzir faktore poput tuženika koji nije priznao zajedničko dijete i učinio da odrasta bez oca, tužioca koji je morala sama preuzeti roditeljsku dužnost i odgovornost od rođenja djeteta, i tuženika koji je izbjegavao odgovornost očinstva. Ova odluka je u prilog prihvatanja zahtjeva za moralnu kompenzaciju i pruža detaljnija opravdanja.
Pravna Evaluacija
U svjetlu ovih odluka, vidi se da je pitanje moralne kompenzacije u tužbama za očinstvo još uvijek kontroverzno pitanje i postoje razlike u mišljenju čak i između vijeća Vrhovnog suda.
Dok odsustvo eksplicitne odredbe u zakonu predstavlja opravdanje za odbacivanje zahtjeva u nekim odlukama, u drugim odlukama je odlučeno da kompenzacija treba biti dodijeljena uzimajući u obzir interese djeteta i moralnu štetu koja se doživljava.
U budućnosti može se očekivati da će biti napravljena jasnija zakonska regulacija o ovom pitanju ili će se uspostaviti standard kroz ujedinjavanje sudske prakse Vrhovnog suda. Međutim, za sada ishod zahtjeva za moralnu kompenzaciju u tužbama za očinstvo ostaje neizvjestan i mora se napraviti zasebna evaluacija za svaki slučaj.
Druga Mišljenja o Moralnoj Kompenzaciji:
Postoje mišljenja koja tvrde da ako je seksualni odnos koji je uzrokovao rođenje napad na lična prava majke ili predstavlja jedan od “krivičnih djela protiv seksualne nedirljivosti” regulisan u Turskom krivičnom zakoniku, u ovom slučaju se moralna kompenzacija može tražiti zbog “nezakonite radnje” regulisane u članu 49 Turskog zakonika o obavezama.
O Soylu Advokatskoj Kancelariji
Soylu Advokatska Kancelarija pruža opsežne pravne usluge sa fokusom na porodično pravo i međunarodne pravne angažmane.
Naš tim se specijalizuje za složene slučajeve očinstva, prekogranične porodične sporove, i apostille procedure za međunarodnu dokumentaciju. Imamo opsežno iskustvo u radu sa stranim državljanima i upravljanju međunarodnim tokovima dokumenata preko više jurisdikcija.
Razumijemo osjetljivu prirodu porodično-pravnih pitanja i pružamo personalizovano pravno usmjeravanje dok navigiramo kroz složenosti turskog građanskog prava i međunarodnih pravnih zahtjeva.
Kontaktirajte nas za profesionalni savjet o tužbama za očinstvo, porodično-pravnim pitanjima, i potrebama za međunarodnom pravnom dokumentacijom.
Za dodatnu pomoć ili konsultacije o ovom pitanju, možete nas kontaktirati.
Tužba za utvrđivanje očinstva za dijete rođeno van braka u Turskoj