Sticanje turskog državljanstva brakom u Turskoj
Brak sa turskim državljaninom jedan je od najčešćih načina na koje strani državljani nastoje steći tursko državljanstvo. Međutim, od samog početka važno je razumjeti da brak sam po sebi ne dodjeljuje automatski tursko državljanstvo. U skladu sa članom 16 Zakona o turskom državljanstvu br. 5901, strani državljani koji su u braku sa turskim državljaninom najmanje tri godine i čiji brak još traje mogu podnijeti zahtjev za naturalizaciju Ministarstvu unutrašnjih poslova Turske na osnovu tog braka.
Pravni okvir
Sticanje turskog državljanstva brakom regulisano je članom 16 Zakona br. 5901, poznatog kao Zakon o turskom državljanstvu (5901 Sayılı Türk Vatandaşlığı Kanunu). Ova odredba uvedena je u okviru značajne reforme turskog prava o državljanstvu i zamijenila je raniji Zakon br. 403, prema kojem su strankinje koje su se udale za turskog državljanina automatski sticale tursko državljanstvo u trenutku sklapanja braka. Važeće zakonodavstvo propisuje materijalne uslove koji moraju biti ispunjeni prije podnošenja bilo kakvog zahtjeva, što odražava namjeru zakonodavca da spriječi fiktivne brakove sklopljene isključivo u svrhu sticanja državljanstva.
Uslovi za podnošenje zahtjeva
Da bi mogao podnijeti zahtjev za tursko državljanstvo putem braka, strani državljanin mora u trenutku podnošenja zahtjeva istovremeno ispunjavati sve sljedeće uslove.
Podnosilac zahtjeva mora biti u neprekinutom braku sa turskim državljaninom najmanje tri godine na datum podnošenja zahtjeva. Turski supružnik može steći državljanstvo i po rođenju i naturalizacijom; oba slučaja zakon tretira na jednak način. Važno je napomenuti da par nije obavezan da boravi u Turskoj tokom ovog perioda, što znači da brak može biti održavan u inostranstvu tokom cijelog trogodišnjeg kvalifikacionog perioda.
Brak mora biti na snazi na datum podnošenja zahtjeva. Ako je brak prestao prije podnošenja zahtjeva — bilo razvodom ili smrću turskog supružnika — zahtjev neće biti prihvaćen. Izuzetak se primjenjuje kada turski supružnik umre nakon što je zahtjev već podnesen; u tom slučaju postupak se nastavlja bez obaveze podnosioca zahtjeva da dokaže zajednički život.
Podnosilac zahtjeva mora dokazati da su supružnici zaista živjeli zajedno kao prava porodična zajednica. Turske vlasti pažljivo ispituju ovaj uslov, jer predstavlja glavni mehanizam za razlikovanje autentičnih brakova od onih sklopljenih isključivo radi sticanja državljanstva. Podnosilac zahtjeva treba biti u mogućnosti da podrži ovaj uslov dokazima kao što su potvrde o zajedničkom prijavljenom boravištu, računi za komunalne usluge, izvodi iz bankovnih računa i fotografije.
Brak mora biti sklopljen u skladu sa turskim pravom i upisan u turske matične knjige. Vjerske ili običajne ceremonije same po sebi nisu prizate u tu svrhu prema turskom pravu. Brakovi sklopljeni u inostranstvu moraju biti prijavljeni nadležnom turskom konzulatu i naknadno upisani u Turskoj.
Podnosilac zahtjeva ne smije se u periodu od deset godina prije datuma podnošenja zahtjeva baviti aktivnostima nespojivim sa institucijom braka, uključujući prostituciju, podvođenje ili trgovinu ljudima.
Podnosilac zahtjeva ne smije imati okolnosti koje bi predstavljale prijetnju nacionalnoj sigurnosti ili javnom redu u Turskoj.
Postupak podnošenja zahtjeva
Zahtjevi za tursko državljanstvo putem braka podnose se ili pokrajinskom guverneru (valilik) putem nadležne pokrajinske uprave za matične knjige i državljanstvo (il nüfus müdürlüğü), ako podnosilac zahtjeva boravi u Turskoj, ili najbližem turskom konzulatu ili ambasadi, ako podnosilac zahtjeva boravi u inostranstvu. Zahtjevi se mogu podnijeti lično od strane podnosioca ili putem advokata koji posjeduje uredno notarski ovjereno punomoćje.
Nakon preliminarnog pregleda predmeta od strane pokrajinskog guvernera, zahtjev se upućuje Generalnoj direkciji za sigurnost (Emniyet Genel Müdürlüğü) radi provjere prethodnih podataka i sigurnosne provjere. Direkcija za sigurnost provjerava da li supružnici zaista žive zajedno, da li se podnosilac zahtjeva ponašao na način nespojiv sa brakom te postoje li razlozi vezani za nacionalnu sigurnost ili javni red koji bi bili smetnja za dodjelu državljanstva.
Za zahtjeve podnesene iz inostranstva, strani podnosilac zahtjeva i turski supružnik se obično pozivaju na odvojene i zajedničke razgovore pred nadležnim organom, kako bi se utvrdilo da li je brak autentičan ili je sklopljen isključivo u svrhu sticanja državljanstva.
Po završetku istrage, predmet se upućuje Ministarstvu unutrašnjih poslova na konačnu odluku. Postupak obično traje između osam i deset mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva, pri čemu ovaj rok može varirati ovisno o složenosti pojedinih predmeta i opterećenosti nadležnih organa.
Potrebna dokumentacija
Iako se tačan popis potrebnih dokumenata može razlikovati ovisno o zemlji porijekla podnosioca zahtjeva i specifičnim zahtjevima nadležnog organa, sljedeći dokumenti su generalno potrebni: popunjen obrazac zahtjeva za naturalizaciju, važeći pasoš ili putna isprava, dvije biometrijske fotografije, original ili ovjerena kopija vjenčanog lista s priloženim ovjerenim prijevodom na turski jezik, dokaz o bračnom statusu podnosioca zahtjeva, dokumenti koji potvrđuju zajednički život, uvjerenje o nekažnjavanju iz zemlje porijekla podnosioca zahtjeva s priloženim ovjerenim prijevodom na turski jezik, te dokaz o uplati primjenjivih administrativnih naknada.
Posljedice poništenja braka
U slučaju da brak putem kojeg je stečeno tursko državljanstvo naknadno bude poništen sudskom odlukom, strani državljanin zadržava tursko državljanstvo pod uslovom da je postupao u dobroj vjeri u trenutku sklapanja braka. Pitanje zadržavanja državljanstva nakon poništenja upućuje nadležni pokrajinski guverner Ministarstvu unutrašnjih poslova na razmatranje od slučaja do slučaja.
Odbijanje zahtjeva i pravni lijekovi
Treba naglasiti da ispunjavanje svih zakonskih uslova ne garantuje dodjelu državljanstva. Sticanje državljanstva u Turskoj spada u diskrecionu nadležnost države, i zahtjev može biti odbijen čak i kada su ispunjeni svi formalni uslovi. U slučaju odbijanja, podnosilac zahtjeva ima pravo osporiti odluku pred upravnim sudom putem tužbe za poništenje (iptal davası), koja mora biti podnesena u roku od šezdeset dana od dana kada mu je odluka o odbijanju dostavljena.
Za više pomoći ili konsultacije o ovom pitanju, možete nas kontaktirati.
